PÅ NORSK:
(Muitaleaddji: Karen Marja Kemi Buljo)
Go moai galggaime bygget (hukset) viesu ja náveha dása, de moai manaime oađđit dan dievvái.
Lei nu ahte ledje boares olbmot lohkan: galgá mannat oađđit, vai niegada lea go buorre, ráfálaš báiki. Ja moai gal manaime ja nohkaime.
De mun niegadan boares áhkku boahtá, vázzá, ja das lea firkkal vel birra, ja hui skolppas. Manai dohko návehii ja balddii doppe gusa, logai álggos ahte su gussa lea mannan dudno návehii, ja son ferte goit dan viežžat.
Mun logan: ”Dan don gal vieččat olggos”.
Na dat gal bođii olggos dainna gusain, iige leat nu buoremielas dan gussii, veahá huškuladdá dan.
Mun logan: ”Ii nie gal ábut šibiha, dan ferte fiidnát doalvut.”
Ja dat doalvvui gusa duohko daid stuora geđggiid guvlui. Dat lei bahás mielas dan iežas gussii, go manai dan návehii. Lei dego dainna unohisvuohta. Ii hal munnje gal čájehan maide bahávuođaid, muhto dušše huškulii dan gusa, go lea mannan dohko olbmuid návehii.
Na, diet dat gal lei várra nu ahte ii dat lean goit suhttan munnuide, iige munnos gal leat leamaš mihkke erenoamaš bárttiid dán báikkis. Moai ceggiime náveha nuppe sadjái, ean moai de gal dakko ceggen, duohko gosa leimme álggos áigon. De moai rievdadeimme dan, ean moai diehko gal daga náveha. Diet ii leat riekta, moai gal dagaime eará sadjái de, áibbas nuppebeallái.